s malim zakasnjenjem dajem izvjestaj kako je proslo prvih mjesec dana mog zivota izvan moje mame:
Rodila sam se dva tjedna ranije, a 2 sata prije rodjenja bila sam s mamom i bratom u ZKM-u i gledala Malu sirenu...mama i ja ipak nismo izdrzale do kraja predstave i nazvale smo tatu da dodje po nas i odveze nas u bolnicu.
Po prirodi sam jako znatizeljna, pa sam jako pozurila na ovaj svijet, mama se nije ni okrenula, a ja sam je vec gledala.
Bila sam najmanja beba u sobi, ali s ponosom isticem da jedina nisam imala zuticu, i zato nisam bila u solariju, i rekao mi je stricek doktor da ne trebam ni siroko povijanje.
Izasla sam iz bolnice s mamom i tatom, na jedan strasno hladan dan, ako se dobro sjecam tih su dana govorili da je minus 10, tad sam imala 2940 g.
Prvih sam mjesec dana zivota bila mirna bebica, samo sam spavala i papala, i na prvom pregledu kod pedijatrice tezila sam 3900 g, a narasla sam cak 3 cm.
Sad se stvari malo mijenjaju, svasta me vec muci, i probava, i grcevi, i volim se nositi, a najljepse od svega je sto se pocinjem i smijati.
Pitala je mama mog brata Ivora kakav je osjecaj imati seku, a on je rekao PRELIJEP (moram napomenuti da je on teatralno padao u nesvijest kad je bio s mamom na ultrazvuku i kad su mami rekla da sam curica).
Pozdrav od Petre, idem ja sad malo pajati
1 komentar:
Draga Pepice! Dobro došla u svijet blogera. Super si ti cura kad si se sa manje od 2 mjeseca odvažila otisnuti u bespuće ove internetske zbiljnosti :) Unatoč lošoj probavi, grčevima i svim ostalim što se obično strušti na nas male, tek nedavno rođene grintavce. Ja sam u tvojoj dobi bio pravo mrgudno stvorenje pa znam kako ti je, a kaže moja mama da znao ona i kak' je tvojoj. Zato sretno curke! I pamet u glavu.
Objavi komentar