U petak smo krenuli iz Zagreba prema Lici i uključili brojač kilometara. Tamo smo se lijepo odmorili, vidjeli male slatke mačiće, čitali knjige, šetali, otišli na Štrbački buk,Petra prvi put.
Rano smo se digli u nedeljno jutro, spremili još malo povrća i voća i eto nas na cesti prema moru, na Maslenici smo se priključili na autocestu i tako sve do Vrgorca. Dok smo čekali trajekt za Sobru obišli smo Ston. Bilo je vruće za poludjeti.Predvečer smo napokon stigli u Babino polje i počela je naša mljetska avantura.
Prvi dan smo otišli na najbližu, 3 km udaljenu uvalu, Sutmiholjsku, tata je tamo roneći vidio hobotnicu, drugi dan odluka je pala da se ide u NP Mljet.
Malo jezero, Mali most, Veliko jezero, struja, šumica, sunce, prava uživancija.
Jedno od najljepših mjesta slijedilo je dan poslije, Odisejeva špilja, skakalo se s veeelikih visina, klinci su izdržali stvarno puno hodanja.
Bili smo i na pješčanim uvalama Saplunari i Lemoni, gradili dvorce u pijesku, i hladili se u borovoj šumici. Ostale dane proveli smo takodjer u potpunom miru, divljini, suživotu s prirodom,
kupajući se na najljepšim plažama, roneći u prečistom moru, hodajući raznim stazicama alepskim borom zaštićeni od sunca. Navečer smo znali otići na sladoled,ponekad do butige na pivu ili tata na boćanje. Bili smo na otočiću Sv. Marija, na kojem je davno bio prvi mljetski hotel, hodali kilometrima do sela Soline do kojih mogu samo biciklisti ili pješaci.
Jedva smo se odlučili da krenemo nazad u Zagreb, o kojem je na kraju brojač kilometara pokazivao skoro 1700 km.
