19 kolovoza 2007

Ljeto 2007

----------------------------------------------
Etapa I
Nebljusi:
Deda je slavio rođendan, pa smo lijepo vrijeme iskoristili za igranje, papanje janjetine i druženje s rodbinom s tatine strane. Igrajući nogomet s ekipom (tata i mama na jednoj strani, djeca na drugoj) mama je iskrenula nogu i dobar dio večeri bila uvjerena da je istu slomila. Na kraju kad joj je tata rekao da će i sa slomljenom nogom u gipsu moći ići na more, odmah joj je bilo bolje i ujutro je više apsolutno ništa nije boljelo.

----------------------------------------------
Etapa II
Hvar-Brusje:

U petak ujutro krećemo prema Splitu. Mama radi odmah na početku kobnu pogrešku - dajePetri 200 ml mlijeka. Nakon pola sata puta povraća u autu, po sebi, po mami, maminoj haljini, po sjedalima. Živi, u autu koji lagano vonja po kefiru, stižemo u Split, ali trajekt nam ode pred nosom, pa iskorištavamo vrijeme za obilazak grada.

Katastrofa tek počinje...dakle, ponosno smo se sjurili prvi u trajekt, nekako preživjeli Petrino konstantno jurcanje po palubi, i ugledavši hvarsku obalu sjeli smo sretni u auto... ali nismo mogli krenuti dalje!!???
Dakle slika je ovakva, cijeli smo dan na putu, jedva čekamo da dođemo u kuću u Brusju, prvi smo u redu za izlazak iz trajekta, dakle svi ovise o nama (našem autu), a kad tamo nama auto CRKO.
Neće nikud, ljudi psuju, svi znojni, živčani, uljepljeni, a mi jadni. Uglavnom izvukao nas je van vukući nas užetom neki prastari kamion, zahvalili se ljudima na trajektu što su nam pomogli i nazvali dedu da drugim autom dođe po nas, jer ostali smo bez akumulatora.
To je bio prvi dan, ali sva sreća svi smo bili cool, a tata je sutradan sve oko auta sredio.
Stari Grad, u pozadini Tvrdalj i ribnjak Petra Hektorovića

Uvala Stiniva i plaža Mina u Jelsi

I od tada počinje prelijepo ljetovanje. Voda je bila divna, kućica u Brusju i uvala Stiniva postali su naš drugi dom, sreli smo ujaka Prospera, jeli u dedinom restoranu, kupali se, sunčali i ronili.

I dan danas Petra tvrdi da su je ježevi ispikali na par mjesta, a to je notorna laž (njoj je ta pričica zanimljiva). Ivor je s tatom puno plivao i ronio, i ulovili su par zanimljivih ribica (par smo pojeli, neke vratili u more:)
Poljubac je dodir usnama kao gesta naklonosti, bezličan pozdrav, izraz poštovanja ili najintenzivniji ljubavni trenutak...

Svi volimo roniti (dubina 10cm)

Ostali smo na moru 13 dana, od toga se samo 2 dana nismo kupali, ali te smo dane također lijepo proveli. Vidjeli smo i Stari Grad, i Vrbosku, i Jelsu, i Basinu, jedino ove godine nismo vozili skroz do uvale Mlaska, pored Sućurja, jer ipak nam je malo daleko bila.
Braco je bio tatin plivač, ronioc, ribič, pomoćnik u kuhinji, partner u kartama, a Petra je bila mamin mali priljepak.
Cure se spremaju u grad:

Vrboska

O Tempora, O Mores! ...a što je sve trpio Pharos

Pozdravi sa Fortice

...a netko i radi na moru (Ivor dijeli letke)

Moj Dino (D'no)

Na odlasku...

----------------------------------------------
Mala retrospektiva
Ljeto 2003

Ljeto 2007

Petra "u mami" - Petra "na mami"